...Sam's Diary...

20.11.2007., utorak

Kraj... zasada...

kao što naslov kaže...
Više neznam kaj bi pisala.
Možda uskoro, kad dobijem inspiraciju...
Priča mi je postala ful glupa i bez radnje...
Imala sam velike planove, ali zbog jednog posta radnja nije mogla ići u smjeru u kojem sam željela.
Pozdravljam sve koji su me čitali.
I uskoro ću se vratiti.
I, obećajem, tada ću vam se javiti.
Do tada, nastavite pisati, ako vam nije problem javljajte mi za posteve, jer ću ih i dalje čitati i komentirati.
Ako ne želite javljati, nema veze.

Pusa svima

Vaša Sam

P.S. Molim vas posjetite ovaj blog i prijavite se!!!
To je moj blog, koji je napravljen da bih popisala sve hpff blogove koji postoje!!!
Pa vas molim za pomoć, puno Vam hvala.
Ovo je moj drugi hpf blog.

P.P.S. I'll be back
- 13:16 - Lumos...(12) - Pergament... - #

13.11.2007., utorak

A neznam... nemam ideje za naslov...

Kad sam zakoračila u srebrna vrata, došla sam na neku livadu. Veliku, zelenu livadu sa puno cvijeća. Do mene je došla moja baka. *Ne još* uputila mi je misao. *Što? Zašto?* pitala sam. *Jako nam nedostaješ, ali još nije došlo tvoje vrijeme. Sada si u međuprostoru, još se imaš vremena vratiti. Molim te odi natrag!* Uzdahnula sam. Imala sam argumente da ostanem i da se vratim. Nisam se mogla odlučiti. *Ok, vratit ću se. Ali bi htjela i ostati! No dobro, ako ti tako kažeš... Ovaj, gdje sad idem?* *Tamo.* pokazala je prstom u jednom smjeru. Tamo je bilo jako svijetlo. Zlatno svjetlo. *Volim te, bako,* mahnula sam joj i potrčala prema zlatnom svjetlu.

*****

Probudila sam se. Bila je noć. Sa moje desne strane je sjedio, točnije spavao Edward. Glava mu je pala na prsa i duboko je disao. Nisam ga htjela buditi. Nešto je mrmljao u snu. Polako sam se dignula iz kreveta i uzela štapić sa ormarića. Bešumato promrmljala sam i izašla iz bolničke sobe. Otišla sam do sobe potrebe. Trebam plašteve nevidljivosti... Trebam plašteve nevidljivosti... Trebam plašteve nevidljivosti... tri puta sam ponovila i stvorila su se vrata. Ušla sam u sobu punu plašteva. Uzela sam jedan i izašla. Hodala sam po dvorcu u nadi da ću nekoga sresti. Nekoga od prijatelja. Ali bio je jedan sat u noći. Odjednom, iza ugla sam čula korake. Provirila sam i vidjela neku curu. Skinula sam plašt. Trgnula se i uperila štapić u mene. Protego trgnula sam zglobom i čarolija se odbila. ''Joj, oprosti!'' uzviknula je. Nastavila je govoriti šaptom. ''Mislila sam da je netko drugi. Inače, ja sam Catherine La Pue. Ti si ona nova cura?'' ''Aha. Samantha Dumbledore,'' uzvratila sam. Ideš malo prošetati?'' ''Ok,'' krenule smo hodnikom, obadvije pod plaštem. Sreli smo Filcha i gospu Norris. Ja sam bacila smrdobombicu (koja se neznam kako našla u mom džepu) i on je počeo vikati i tražiti nekoga (nas =) po hodnicima. PObjegle smo, Catherine je otišla u spavaonicu, a ja natrag u bolničku sobu. Legla sam u krevet. Zaškripao je. Eddie se probudio. Pospano je protrljao oči i ugledao me. ''Dobro si?'' ''Aha. Možemo pričati sutra? Stvarno sam umorna,'' odvratila sam. Okrenula sam se na drugu stranu i zaspala.

P.S. Oprostite što tako dugo čekate na post, ali stvarno neam vremena!!!
I ne stignem nikome javiti za post, tako da... oprostite još jednom.

pu$$a
- 23:26 - Lumos...(23) - Pergament... - #

09.11.2007., petak

Odluka

Iz Edwardove perspektive

Sjedio sam pokraj kreveta. Ramona, Ella, Kim i Luise su upravo otišle. Još nema nikakvih poboljšanja. Kada je Martha bacila avadu na Sam, nije ju ubila, jer navodno nije imala dovoljnu želju da umre, ali je Sam u komi. Već nekoliko dana. Madame Pomfrey kaže da bi se uskoro trebala oporaviti. Ipak, osjećam se krivim. Da je nisam ostavio tamo, nebi sada bila ovdje. Sada smo mogli šetati dvorcem, ići na ručak, pa čak i pisati zadaće.

Iz Samanthine perspektive

Bila sam na... nebu. Bilo je bijelo i puno oblaka. Stajala sam na oblaku. Ustvari, lebdjela sam. Odjednom, sa jedne moje strane mi je netko prišao. Okrenula sam se i vidjela neku curu. Imala je plavu kosu i velike plave oči. Bila je obučena u bijeo i imala je krila. Nije ništa govorila, već me povukla za ruku. Sjela je na jedan oblak, a ja sam joj se pridružila. Pokazala je prema nebu. Tamo se stvorila slika Eddija, kako stoji pokraj mog kreveta. Ušle su cure i nešto pričale s njim. Otišle su, a Kim je kimnula glavom prema vratima. Odmahnuo je glavom. Sjedio je i primio me za ruku. Došla je madame Pomfrey i nešto mu rekla, očito ga tjerajući, a on se ustao i otišao prema vratima. Cura do mene je zamahnula krilima i primila me, i odlebdjeli smo do drugog oblaka. Od tamo, na nebu sam vidjela Svog ujaka i tetu, bake i djedove, svog psa. Svi su mi domahivali i zvali me. Smješili su se. *Čekamo te!* čula sam baku u mislima. Rukama su mi pokazivali da dođem. Pogledala sam curu koja je zamišljeno sjedila na oblaku i gledala okolo. *Sad trebaš sama odlučiti. Hoćeš li umrijeti ili se vratiti.* rekla je. Zamahnula je kosom i nestala. Sjedila sam i razmišljala. Dali da se vratim? Ili ostanem. Nije ni tu tako loše. Onda sam se sjetila slike Edwardovog tužnog lica. Nisam ga mogla ostaviti. A obitelj? Odjednom su se sipred mene stvorila vrata. Jedna srebrna i jedna zlatna. Na srebrnima je pisalo: gore. Na zlatnima: dolje. ''Oprostite...'' šapnula sam slici sa koje mi je mahala davno preminula obitelj i zakoračila u srebrna vrata...
- 14:22 - Lumos...(16) - Pergament... - #

04.11.2007., nedjelja

Volim te...

Bol je naglo prestala. Ležala sam na kamenom podu. Martha je stajala nedaleko od mene i smijala se. ''Sada vidiš kako je to kad ti netko nanese bol!'' rekla je. ''Sada ćeš napokon vidjeti kako je to!'' ''O-oprosti. Nisam znala da ti je toliko značio. Da sam znala nikada nebi...'' ''Začepi, glupačo. Naravno da bi. Ti si zla. I to se neće promijeniti. Pa te ja trebam naučiti pameti! CRUCIO!'' Ona bol se opet vratila. Htjela sam umrijeti. Radije to, nego dalje trpjeti ovu bol. Opet je prestala. Smijala se. Luđački se smijala. ''Samantha?'' netko me dozivao. Ne, samo mi se čini. Čini se da halucinacije počinjhu kada bol postaje nesnosna. ''Samantha?'' opet. Ne... nije moguće. Prepoznala bih taj glas u pola noći. Prepoznala bih ga bilo kada. To je bio Edward. Sigurna sam u to. Martha je bila prezauzeta pričanjem sama sa sobom da bi to primjetila. *Gdje si?* shvatila sam da razgovaramo mislima. Nije bilo vremena za pitanja. *U učionici. Tamo je neki tunel. Tu je i Martha. Ona-* ''Crucio!'' prekinula me. *NE! Želim umrijeti. Ne mogu više...* *Sam? Slušaj me. Drži se još malo. Dolazimo!* Nisam stigla misliti na koga se odnosi množina. Ubrzo sam čula nečiji tihi vrisak. ''Sam!'' to je bila Luise, došla je i May, još neke cure koje nikada nisam vidjela, a iza njih svih je išao Edward. Cure su se počele boriti, dog me Eddie odvukao na stranu. Mrmljao je neke čarolije i mahao štapićem. ''Sam? Jesi li dobro? Izdrži još malo.'' Sjetila sam se one večeri kad me napao smrtonoša. Edward me isto spasio. Možda ovaj put neće uspijeti... Možda je vrijeme da umrem. ''Sam? Drži se!'' Odmahnula sam glavom. Izgubila sam svijest...

*****

Probudila sam se. Još sam ležala na kamenom podu. Eddie je izgledao izbezumljeno. Držao me u naručju i tresao. Kad je vidio da sam budna, počeo se ispričavati. ''Oprosti zbog onog poljupca, stvarno nije ništa značilo. Moraš mi vjerovati. Molim te, oprosti.'' ''Nije važno.'' Rekla sam tiho. ''Eddie? Molim te pobrini se da Ella, Kim i Ramona stignu na sigurno. To mi puno znači.'' ''Naravno, i ti ćeš pripaziti.'' ''I, ovaj... znam da će zvučati isfurano i jadno, kao u onim ljubavnim filmovima, ali, volim te.'' ''Sam, nemoj to govoriti. Gle, nećeš umrijeti! Izvući ću nas sve. Crucio je grozan, ali nemože te ubiti. Sve će biti u redu. Obećajem.'' Šapnuo je i zagrlio me. ''Ok, neću umrijeti,'' rekla sam, kao da se dogovaramo dali trebamo otići na neku zabavu, ili ne. ''Neću umrijeti,'' ponavljala sam. ''Naravno da nećeš.'' Umirujuće je šapnuo. ''Da te još jednom pogodio Crucio, možda bi u-'' nije izgovorio do kraja. ''Ali ovako... ne.'' ''Idem osloboditi Ellu, Kim i Ramonu. Sad ću doći. Voim te.'' ''I ja tebe.'' ''Joj, kako je to slatko!'' Martha se zlobno smijala. ''A sada ćemo to dovršiti. Eddie, sada ćeš vidjeti kako je to kada ti oduzmu voljenu osobu!!!!'' ''NE!'' Eddie je dignuo štapić, ali prekasno. Martha je dignula štapić i viknula: AVADA KEDAVRA! Pogodio me zeleni mlaz svjetlosti...

- 22:04 - Lumos...(22) - Pergament... - #

01.11.2007., četvrtak

...

Padala sam kroz tobogan i sve je bilo crno. Nisam ništa vidjela. ''Samantha? Dolazim!'' Čini se da je i Eddie krenuo zamnom. ''Čekaj me! Nemogu proći! Daj da objasnim! Vrati se!'' Došla sam do tla. Bila sam u nekoj... Šumi? Da, šumi. Hm... Bila mi je poznata. Bila je ispunjena maglom i... AJME! To je šuma iz sna. Znači tu negdje bi trebale biti i cure. ''Znači došla si!'' čula sam ženski glas iza sebe. Okrenula sam se. Ispred mene je stajala neka djevojka zaogrnuta tamnocrvenim plaštom. ''Ja... Tko si ti?'' ''Martha.'' jednostavno je odgovorila. To mi je ime odnekud bilo poznato. Odzvanjalo mi je u ušima. ''Oprosti, ja neznam tko si...'' odjednom sam se sjetila. Vidjela sam kako neka osoba u kapuljači hoda prema meni. ''Dosta je bilo, Martha!'' bijesno je rekla. ''M-molim?'' ništa mi nije bilo jasno. ''Ja sam Samantha. Tko je Martha? A tko si ti?'' nizala sam pitanja. ''Gledaj, Martha, možda si pobjegla jednom ali nećeš i drugi put.'' Vidjela sam da je to neki dečko od kojih 18 ili 19 godina. ''Voldemort mi je rekao da dođem po tebe. Nemožeš pobjeći gospodaru tame, Martha. NEMOŽEŠ!''(ako se ne sjećate pogledajte post koji sam napisala 19.9.2007.) ''Ti... Netko me jednom zamijenio s tobom.'' rekla sam joj. ''Da. Marco. Idiot.'' uzdahnula je. ''Gospodar tame me tražio, tojest poslao je Marca da me potraži, a on je mislio da si ti ja.'' Nisam znala šta da kažem. ''Ali ima jedna sitnica koju ti vjerojatno nisi znala o meni. Ja sam bivša Edwardova cura.'' ''Bivša? Ti si ona koju je Eddie ostavio zbog... Ali što... Zašto si me čekala tu?'' ''Nakon što si mi oduzela Eddija, mislila sam da bi ti se mogla osvetiti. Pa sam ti ulazila u snove i slala ti vizije. Onda sam otela tvoje prijateljice.'' kimnula je glavom prema jednom dijelu šume. Tamo su onesvještene ležale Ella, Kim i Ramona. Krenula sam prema njima. ''Aaa, ne. Nebi išlo. Ja sam Edwarda voljela, Samantha. Zbilja sam ga voljela. I ne želim da mi ga netko poput tebe otme. Zato ćeš platiti. Crucio Odjednom me prožela grozna bol. MIslila sam da ću umrijeti...
- 14:31 - Lumos...(19) - Pergament... - #

29.10.2007., ponedjeljak

Forgetable creature a.k.a. JA!

Probudila sam se. Nikoga nije bilo u spavaonici. *Čudno, nema nikoga.* pomislila sam. *Obuci se i siđi dolje, u društvenu* čula sam Luise u mislima. *aha...* zbunjeno sam odvratila. Obukla sam se i potrčala u društvenu. Bio je mrkli mrak. Odjednom su se upalila svjetla i svi koje znam su izašli iza kaučeva i fotelja i zaderali se: SRETAN ROĐENDAN!!!!!!!!!!!!!! Izgledala sam šokirano.

*****

Nakon što su mi predali poklone i nakon što sam se oporavila od šoka što sam stvarno ZABORAVILA SVOJ ROĐENDAN, shvatila sam da nedostaju dvije osobe. Nije bilo Ramone i Kim. Luise me odvukla na stranu, kao da zna o čemu razmišljam i tiho rekla ''Ovaj, Ramona i... Ramona i Kim su... nestale.'' ''Ne,'' ostala sam bez zraka. Sjetila sam se sna! Sjetila sam se da sam opet hodala onom šumom i da sam vidjela Ramonu i Kim kako odlaze iza Elle za nekime kome nisam mogla vidjeti lice. Probudila sam se, a nakon onog iznenađenja za rođendan sam totalno zaboravila na san. Ispričala sam sve Luise, dok je ona slegnula ramenima.

*****

Na satu preobrazbe. Nije bilo Eddija. Nigdje. Ja sam sjedila sa May i pričale smo, pretvarajući šalice u balone punjene helijem, koje smo onda dodavale Alex i Samuele. Alex je udahnula malo helija i nešto tiho promrmljala, na što smo se svi počeli smijati. Ja sam upravo udahnula da i ja probam, kad je prof. McGonagall rekla da ćemo završiti u kazni ako ne prestanemo. ''Oprostite profesorice,'' proizvela sam tanušnim glasićem, zbog helija. Svi su se počeli trgati a profesorica mi je oduzela balon.

*****

Hodala sam hodnicima tražeći Eddija. Netko mi je zaklopio oči. Odvukao me sa strane u neku učionicu. ''Sretan rođendan,'' šapnuo mi je na uho. Bacila sam mu se u zagrljaj. ''Imam nešto za tebe,'' nastavio je smiješeći mi se. Pokazao je na neku klupu. Na njoj je stajalo... pa... Nešto malo, crveno sa nekoliko bodlja na leđima. Preslatko stvorenje koje mi se smiješilo. Stvarno, smiješilo mi se. Otvorilo je usta, puhnulo i pojavila se... VATRA! ''Eddie,'' vrisnula sam. ''TO...ZMAJ... JA...'' ''Smatrat ću to kao hvala,'' nastavio je. ''On je... PRESLADAK! Ali nemogu ga sakriti.'' rekla sam tužno. ''Možeš. On je djelomičan metamorfomagus koji će znati kada ti neželiš da ga netko ne vidi. Tada će se pretvoriti u prsten. Izgledat će kao srebrni prsten sa rubinom.'' Poželjela sam da zmaja nitko ne vidi i u sljedećem trenutku na prstu mi se stvorio prsten. ''Nevjerojatno! Hvala!'' uzviknula sam. ''Nema na čemu, ali sad moramo na sat,'' povukao me kroz vrata i otišli smo na sat.

*****

''Evo ona cura koju Eddie vara samnom,'' čula sam iza sebe. Hodala sam hodnikom. ''Ovaj, oprosti?'' upitala sam. Neka cura je stajala ispred mene i podrugljivo mi se smješila. ''Šalim se.'' rekla je ''Mislim, jedan poljubac ne znači ništa,'' odvratila je a iza nje sam vidjela Eddija koji je izgledao šokirano. Prišla sam mu. ''Jel to istina?'' pitala sam odlučno. ''Gle, to je... Nisam...'' ''Samo me to zanimalo,'' potrčala sam hodnikom, a on me je pokušao zaustaviti. ''Stani!'' vikao je. ''Pusti me na miru,'' uzviknula sam. Odjednom sam utrčala u jednu učionicu i počela padati kroz neki tobogan. Nisam ništa vidjela...

P.S. nisam stigla obavjestiti za post, pa ko se sjeti, super...

- 21:27 - Lumos...(12) - Pergament... - #

13.10.2007., subota

Gdje je Ella?

Nakon pada vaze, prof. Snape i Dumbledore su nas vidjeli. ''A što vi tu radite?'' upitao je Dumbledore. ''Sam vam treba nešto ispričati,'' Ramona me gurnula prema njemu. Pogledao me preko naočala. Počeo je hodati. Krenula sam za njim. Ušli smo u neku sobu. ''Sjednite,'' rekao je. Sjela sam u neku staru sofu. ''Što mi to trebate ispričati?'' upitao me. Pogledala sam u pod, pa zatim u njega i počela pričati. Prepričala sam mu cijeli san. ''Što je to bilo profesore?'' upitala sam ga. Zagledao se u zid iza mene. ''To bi mogli nazvati... mogli, jer nemamo točan naziv... predviđanje. Dakle vi ste djelomično vidjeli što se dogodilo Elli. Ali niste vidjeli kako je ona došla tamo, niti tko ju je doveo. Ako ju je netko doveo, to bi značilo da je sada tamo. Možda vi vidite budućnost. Nemogu ništa tvrditi sa sigurnošću. Ali hvala što ste mi rekli. Probat ću to više istražiti.'' ''Još nešto, profesore,'' nastavila sam. ''Ona vaza koja je pala... Ja sam... Ustvari, nekako poželjela da ona padne. Dali to znači...'' zagledao se u mene raširivši oči. Izgledao je iznenađeno. ''Mislite ovako?'' pitao je. Zagledao se u neki ukras na stolu i nakon nekoliko sekundi se počeo micati. Nisam mogla vjerovati. ''To su određene sposobnosti. Jako su rijetke. Obično se prenose u obitelji.'' ''Znači li to da ste vi meni u rodu?'' ''Mislim da je sada bilo dosta!'' rekao je i izašao se iz učionice. ''Ali profesore!'' usprotivila sam se. Ali iza njega je samo zalepršala njegova tamnoljubičasta pelerina. Pitala sam se dali bi i njega mogla svojim 'moćima' dovući natrag.

*****

''I onda je otišao?'' upitala me Luise. ''Da,'' odgovorila sam. Bili smo u društvenoj. Naslonila sam se na Eddija dok sam sve to pričala Ramoni, Luise i njemu. ''Čudno,'' rekla je. ''Znači ti sad misliš...'' ''Ja sad mislim da mi je Dumbledore nešto u rodu,'' nastavila sam Ramoninu započetu rečenicu. ''A ti stvarno možeš micati stvari?'' upitao me Eddie. ''Aha,'' zagledala sam se u neki papir na stolu i pomaknuo se. Zamislila sam ga kako se kreće i dolazi do Eddija. Leti je zrakom dok je u društvenoj vladala tišina. Netko ju je prekinuo. Otvor spavaonice se otvorio i ušla je neka cura. Zagledala se u papir i razgoračila oči. Brzo sam prekinula kontakt očima. Papir je pao. ''Ovaj... Ja... Sorry... Ja sam Bex. Ustvari Rebecca McOwen, ali ne podnosim to ime.'' ''Bok,'' tiho sam ju pozdravila. Nadala sam se da nije vidjela šta sam sad radila. Ali nade su mi potonule sljedeću sekundu. ''Ovaj, sorry što pitam, ali jesi ti sad... Upravljala tim papirom?'' pogledala me. Pogledala sam prema Luise i Ramoni. Lagano su mi odmahnule glavom, kao da mi žele reće da još nije vrijeme da joj kažem. *Možda poslije* čula sam Ramonu. Ok,'' odgovorila sam joj. ''A šta je to ok?'' pitala me Luise. ''Pa ovo što me Ramona pitala.'' zbunjeno sam odogovorila. *Ne mogu vjerovati* čula sam Ramonin glas. *zaboravila si da sa onima koje jako dobro poznaješ možeš razgovarati mislima?* *Ups, u Hogwartsu to nije uobičajeno, pa...* *Pih... nevjerojatno. Ali ovo je cool. Sad si i meni omogućila da razgovaram mislima. Tnx* *nema na čemu* rekla sam. Vratila sam se u razgovor. ''Ovaj, moram ići. Bok!'' pozdravila sam Bex, Luise, Eddija i Ramonu.

*****

Sjela sam pokraj jezera i naslonila se na drvo. Uskoro sam zaspala. Hodala sam prema nekoj šumi. Opet magla. *Opet sanjam* pomislila sam. Ne! Ne želim to! Želim se probuditi! Ali nešto me tjeralo naprijed. Vidjela sam dvoje ljudi. Hodali su. Netko u crnoj kukuljici i djevojka svijetle kose. *Ella!* Potrčala sam za njima. ''Ella, čekaj!'' imala sam osjećaj da me ne čuje. Sve sam sporije trčala i oni su mi izmicali. Uskoro su nestali u magli. Opet sam pala na pod i probudila se. Bila sam u šumi. U šumi? DA... U Zabranjenoj šumi. Počela sam trčati. Prema tamo gdje sam mislila da je izlaz iz šume. DA! Našla sam ga. Svijetlost je dopirala između drveća. Izašla sam. Potrčala sam prema društvenoj. Tamo su svi još sjedili. ''Ja... Ja sam vidjela Ellu. U snu!'' zadihano sam im rekla. ''Bila je sa nekim u kukuljici,'' nastavila sam. Svi su počeli postavljati pitanja u isti glas. ''Nemojte ništa pitati. Molim vas. Neznam ništa više.'' rekla sam. Svi su zašutili. Poljubila sam Eddija i otišla spavati. U spavaonici je bila Bex. Čini se da je ona sad s nama. Čini se da sam izgledala uzrujano jer me ubrzo upitala što mi je. ''Ništa. Super sam,'' rekla sam. ''Kako onda izgledaš kad nisi...'' rekla je. '' Oprosti, samo... ja...'' Onda mi je bilo dosta. Sve sam joj ispričala. Od sna, do toga da mogu pokretati stvari. Nakon što me saslušala, ništa me nije pitala. ''Onda bi trebala ići na spavanje,'' rekla je. I jesam. ''Ovaj, Bex?'' rekla sam. ''Hvala ti, za... sve,'' samo je nešto promrmljala i onda sam otišla spavati.


P.S. Recite mi ako sam nekoga zaboravila dodati u box ili linkove.
- 19:39 - Lumos...(55) - Pergament... - #

01.10.2007., ponedjeljak

San... ili ipak ne?

* Oprostite što me dugo nije bilo. Nisam stigla napisati post. *

Ostala sam u šoku. ''Ovaj... Sorry... Mislim... Ja nekako... Sviđaš mi se...'' izgledao je kao da je odahnuo. ''I ti se meni sviđaš. Otkad sam došla u Hogwarts. Ali nisam mislila...'' Nisam mogla vjerovati da sam mu priznala. ''Idemo prošetati?'' pitao je. ''Mhm,'' rekla sam. Bili smo vani do 3 sata u noći. Zaboravila sam na vrijeme. Sjetila sam se da smo u spavaonicama trebali biti u 1. Na ulazu u dvorac stajao je Snape. Nakon što smo ga vidjeli, otišli smo oko dvorca. Mislim da nas nije vidio. ''I šta sad?'' rekla sam. ''Hm... Pa možemo čekati do jutra... Ili možemo... Accio metla,'' uzviknuo je. ''Pssst! Ne deri se,'' rekla sam. Čula sam šuštanje i za nekoliko sekundi ispred nas je stajala njegova metla. ''Nećemo valjda s tim,'' pokazla sam nepovjerljivo na metlu ''Ići do spavaonica?'' ''Pa ako imaš neko drugo riješenje, volio bih ga čuti,'' odgovorio je. ''Ja se na to ne penjem,'' odlučila sam. ''Rekla sam ti da mi letenje neide.'' Gle, ili u spavaonicu ideš sad ili sutra ujutro,'' rekao je. ''Osim toga, obećao sam ti da ću te naučiti letjeti. Čega se bojiš?'' ''Hm, da vidimo. Možemo pasti sa metle. Možemo udariti u dvorac. Može nas netko vidjeti. Ako padnemo, možemo slomiti nogu, ustvari, sve noge i ruke ili čak možemo umrijeti, ako padnemo na glavu. Pričekat ću do sutra ujutro,'' ustvrdila sam. Nasmijao se. ''Stvarno misliš da bi dopustio da padneš s metle? Ajde penji se!'' ''Ne!'' odbrusila sam. ''Sam...'' ''NE!'' Bila sam odlučna. Neidem na metlu i gotovo. Ali ni on nije odustajao. Stao je ispred mene sa metlom, i priej nego što sam se mogla snaći, vinuli smo se 6 metara u zrak. ''TI NISI NORMALAN! SPUSTI ME DOLJE!'' derala sam se. ''Pssst! Ne želimo da nas netko čuje,'' sarkastično je odgovorio. Odustala sam. primila sam se za njega i molila sve sile svijeta da ne padnemo sa njegove GLUPAVE metle. Doveo me do spavaonice. Nekako sam ušla u nju. ''Rekao sam ti da nećemo pasti,'' nasmiješio mi se. ''Dobro... Pretpostavljam... možda je to čudo ipak... sigurno...'' priznala sam. ''Vidimo se sutra,'' poljubila sam ga i otišla do kreveta. Brzo sam zaspala.

*****

Probudila sam se usred noći u nekoj sobi. Soba je bila dugačka, uska i mračna. U njoj je lebdjela neka izmaglica. Na kraju sobe sam vidjela neke obrise. Mislila sam da ću otkriti gdje se nalazim, te sam potrčala prema tom obrisu. Na podu je ležala Ella. ''Ella!'' uzviknula sam. ''Što ti tu radiš?'' Nije odgovorila. Sobom je vladala tišina. Mrtva tišina. Dodirnula sam Ellinu ruku. Bila je hladna. Počela sam vrištati i trčati prema drugom kraju sobe. Trčala sam i trčala, a vrata se nisu približavala. Ogrebala sam se na neku žicu koja je virila iz zida. Čula sam kako netko doziva moje ime. Sve glasnije i glasnije. Otvorila sam oči i vidjela neku djevojku pokraj sebe. Zabrinuto me gledala. ''Sve će biti u redu,'' tiho je rekla. ''Tk-tko si to?'' upitala sam je. ''May,'' odgovorila je. ''May Stox. Šetala sam dvorcem i vidjela te kako trčiš, a iza tebe je kapala krv,'' tada sam pogledala svoju ruku. Bila je krvava. Krvava od žice iz sna... ''Sad je tu prošla jedna djevojka, mislim da se zove Ramona. Rekla je da ti je prijateljica i da pričekam malo tu s tobom, da će dovesti nekakvog Eddija.'' objasnila mi je May. ''Aha, ona mi je prijateljica. Puno ti hvala May.'' ''Ništa,'' nasmiješila mi se. Ubrzo sam začula korake. ''SAMANTHA!'' to je bio Eddie. ''Jesi li dobro?'' ''Aha,'' odgovorila sam. ''Ugeldao je moju krvavu ruku. ''Moramo u bolničko krilo!'' rekao je. ''Dobro sam, to je samo malo krvi,'' rekla sam ''Stvarno, nemoraš se brinuti,'' uvjeravala sam ga. ''Sam?'' Ramona i Luise su trčale prema meni. ''Jesi li dobro? Što se dogodilo?'' ''Dobro sam. Sanjala sam da sam u nekoj sobi i tamo je ležala mrtva Ella. Trčala sam i onda sam se probudila.'' objasnila sam im. Luise me pogledala raširenih očiju. ''Ja sam premještena u drugu spavaonicu,'' počela je. ''Zašto?'' pitala sam. ''Zato jer sam ja 4 razred i krivo su me smjestili. Kad sam išla spavati, sjetila sam se da sam zaboravila uzeti pidžamu. Otišla sam do vaše spavaonice i htjela uzeti pidžamu, kad sam vidjela da Elle nema. Mislila sam da je još bila vani. Znaš, da se nije vratila sa bala. Onda sam otišla natrag u spavaonicu i vidjela Ramonu koja je došla po mene i Eddieja.'' Polako sam shvaćala što se događa. ''Ja sam otišla reći Elli da se tebi nešto dogodilo, ali nje još nije bilo,'' nastavila je Ramona. ''Dosta! Idemo u bolničko krilo,'' prekinuo ju je Eddie ''Ona je slaba i treba se oporaviti,'' '''Zvučiš ko madame Pomfrey,'' nasmijala sam se. Nisam ih uspjela uvjeriti da sam dobro. Jer, dok sam se ustala, uvjeravajući ih da čak i sama mogu hodati, skoro sam pala. Ramona mi je pomogla da dođem do bolničkog krila. Ušli smo unutra. Prof Dumbledore je tramo stajao. Snape je dotrčao. ''Što je bilo?'' zadihano je upitao. ''Jedna učenica je nestala.'' odgovorio je Dumbledore uzrujano. Preduhitrio je Snapeovo pitanje: ''Ella Evans,'' nastavio je. Pretražili mso cijeli dvorac i nema je nigdje. Nisam mogla vjerovati. Htjela sam nešto razbiti. Pogledala sam u bolnički krevet. Pokraj njega je stajala neka vaza. Zamislila sam kako pada na pod i lomi se. U sljedećem trenutku, vaza je pala i razbila se u tisuću komadića...

- 10:15 - Lumos...(60) - Pergament... - #

20.09.2007., četvrtak

JESENSKI BAL!

Prije nego što počnem, želim se nekima ispričati:

Ramona, oprosti ako ti se ne sviđa haljina, sliku one koju si ti izabrala nisam mogla otvoriti.
Samuele, oprosti ako sam izabrala glupo ime (Marcus) ali nisam znala kako da ga nazovem.
Ella, oprosti ako ti se ne sviđaju haljine, ali neznam ni koju boju voliš, tako da...
I, naposlijetku, Amaris, oprosti što te nisam puno spominjala u ovome postu.
Mislim da sam se sada svima ispričala =) Bacite se na čitanje i Ostavite puuuuuuuuuno komentara!!!



Dakle, došli smo i do velikog događaja. Jesenski bal. Tog jutra sam se probudila i bila sam presretna. Nisam mogla dočekati večer. Otišla sam u Hogsmeade sa Ellom i Ramonom (Kim nije mogla) i kupile smo si haljine. Otišle smo do Tri metle i popile pivoslace. Tamo sam se zabila u neku curu smeđe kose. ''Pazi malo!'' namrgođeno mi je rekla. ''Uh, oprosti. Nemoraš se odmah ljutiti,'' rekla sam. ''Sorry, loš dan. Ja sam Amaris Mae Smith. Ti?'' ''Samantha Leanne Dumbledore. Zovi me Sam,'' rekla sam joj. ''Aha. Dobro. Ajde bok,'' rekla je i otišla. Čini se da je stvarno imala loš dan. Otišle smo do Medičarnice. Tamo smo otišle na odjel Super bombastičnih novina. Tamo sam srela Luise. ''Ej, ovo moraš probati!'' rekla je. ''Šta je to?'' upitala sam. ''Mislim da se zovu Letižvake. Čujem da su fora. Jel imaš haljinu za bal?'' pitala me. ''Aha, a ti?'' ''Da,'' javi mi šta se radi s tim žvakama! Vidimo se u društvenoj. Bok!'' ''Bok,'' pozdravila sam je. Dakle, Ella, Ramona i ja smo otišle kupiti te Letižvake - od kojih se pušu baloni promjera tri metra. Navodno, kad napušeš balon, možeš letjeti s njim dok ga ne probušiš. Baš i nisam vjerovala, ali se ispostavilo da je to istina. Do Hogwartsa smo išle leteći i zabijajući se udruge učenike koji su isto imali Letižvake. Poslije smo malo šetale po dvorcu i zezale se predviđajući kako će izgledati Velika dvorana. Jedva sam čekala večer. Otkazali su nam sva predavanja da bi se mogli spremiti za bal. Hagrid je nosio neke kipove napravljene od lišća. Svi su učenici imali zadatak skupiti što više plodova jeseni i ukrasiti njima svoju društvenu prostoriju. Ramona, Luise, Ella, Kim i ja smo bile zadužene da uredimo našu društvenu. Trebali smo slagati neko lišće i bundeve. Ramona je htjela dignuti bundevu Levicorpusom, ali je slučajno dignula Luise. Kim je bila puna ljepila, jer je zaljepljivala lišće za prozore. Kad je počeo padati mrak, otišle smo se spremiti. Otišla sam vidjeti jel sve imam. Kupila sam si ovu haljinu:

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Spremila sam se. Sišla sam u društvenu, gdje su bile Kim i Ella. ''Bok. Dobre haljine,'' rekla sam im. ''Hvala i tvoja je super!''. Ella i Kim su imale slične haljine. Ella je imala ovu haljinu:

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


A Kim ovu:

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Došla je i Ramona. Izgledala je super. Imala je ovu haljinu:

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


''Bok cure, imate super haljine.'' rekla je. ''Hvala,'' odvratile smo ''I tvoja je odlična,''. Još smo se samo sve 4 trebale urediti.

Napravile smo si frizure, našminkale se i sve ostalo. Bal je počinjao u 8 i trajao je do 1 (ja mislim). Ja se nisam vratila u 1 :=) 15 minuta prije osam je Ramonin pratioc došao po nju. Neki Slytherin. Nije bio baš tako loš kakvi su Slytherini obično. Pozdravile smo se i ona je otišla. Ella i Kim su otišle u njenom smjeru jer su se trebale naći sa svojim pratiocima ispred velike dvorane. Pet minuta prije osam sam sišla u društvenu. Eddie je već bio tamo. Pričao je sa nekim frendom. Izgledao je super u odijelu. Ugledao me. ''Bok.'' rekla sam. ''Bok. Super izgledaš,'' odvratio je. ''Hvala,'' odmah sam se sjetila Elle i pretpostavila sam šta bi sad rekla. Spustili smo se do Velike dvorane. Bila je predivno ukrašena. Stolova nije bilo. Njihovo mjesto su zauzeli mali stolići u pbliku listova koji su uglavnom stajali uz zidove. Oko njih je bilo nekoliko stolica. Po zidovima su bili obješeni ukrasi. Razno lišće i suho cvijeće. Cijela je dvorana bila ukrašena u smeđoj, crvenoj i žutoj boji. Vidjela sam Samuele. ''Samuele!'' okrenula se. Došla je do mene. ''Bok,'' pozdravila me sa smiješkom. ''Super haljina,'' rekle smo u isti čas. Nasmijale smo se. ''Hvala,'' rekla je. ''S kim si ti došla?'' upitala sam. ''Sa Marcusom.'' kad je vidjela moj upitni pogled rekla je ''On je kapetan Ravenclawske metlobojske ekipe.'' odgovorila je. ''Baš je lijepo, jelda?'' upitala me. ''Super je,'' rekla sam. ''Jedva čekam bend, nadam se da će brzo doći! Idem ja sad. Marc me čeka! Uživaj!'' uzviknula je. ''I ti,'' odvratila sam. Nasred dvorane je bila pozornica. Uskoro je trebao doći bend. Mislim da se zvao Rasplesane kosti ili tako nekako. Kad je došao i počeo svirati, svi su se ustali i počeli plesati. Sve su pjesme bile dinamične, tako da su nakon deset pjesama svi bili zadihani i neki su otišli sjesti. Profesorica McGonagall je plesala sa Hagridom. Prof. Sprout sa Dumbledorom. Prof. Filtwick je pričao sa Snapeom, koji je sjedio za stolom i izgledao je pripito. Pričao je nešto Filtwicku, ali je gledao lijevo od njega. Kad sam mu došla bliže, čula sam šta priča. ''Fhvaćate li vi mene, Flitfick? Ja nemogu dopustiti da... da... I onda sam otišao do sv. Manga, jer mi je tamo bolesna feftrična... I onda je ona rekla... I onda fam fi kupio ove divne čafape!'' nakon toga je dignuo nogu u zrak i pokazao neke kričavo ružičaste čarape. Dignuo je nogu još višlje i prevalio se preko naslona stolice. Nasmijala sam se. Onda smo išli plesati. Ja sam jedva nagovorila Eddija da pleše. Nakon sat vremena smo otišli nešto popiti. Uzeli smo pivoslac. Opet smo otišli plesati, ali atmosfera je splasnula i nikome se više nije dalo plesati. Počela je neka lagana pjesma. Predomišljala sam se dali da odemo van ili da ostanem plesati. Čini se da se Eddie odlučio za ovo drugo. Bilo mi je neugodno kad me primio oko struka, ali i to smo nekako otplesali (bilo mi je lakše jer je i Ella sa strane plesala sva crvena u licu). Sjeli smo za jedan stol. Tamo su bili neki njegovi frendovi i Ella. ''Hay,'' pozdravila sam je. ''Ej. I? Kako napredujes?'' upitala me. Pogledala sam prema Eddiju ''Hmm, neznam ni sama.'' odgovorila sam. ''Kak je tebi?'' ''Super!!!'' izgledala je oduševljeno. ''Ajde, baš mi je drago, a jesi možda vidjela Ramonu?'' ''Prije sat vremena je otišla van sa onim Slytherinom. Odtad ju nisam vidjela,'' rekla je. ''Tko zna što rade!'' nasmijala se. ''Idemo malo van?'' upitao me Eddie. ''Može. Bok Ella.'' ''Bok,'' pozdravila me.

*****

Vani je bilo dosta hladno i puhao je vjetar. ''Hoćeš jaknu?'' upitao me Eddie. ''Hm, da može. Hvala.'' Izgledala sam doista smiješno u svečanoj haljini i sakou! Ali nikoga nije bilo, tako da me nije smetalo. Vrt je bio prekrasan. Posvuda su bili kipovi napravljeni od osušenog lišća. A drveće je bilo začarano da sa njega pada lišće. Ružini grmovi sa stotinama ruža su bili posvuda. Između njih su bili mali puteljci, pokraj kojih su stajale drvene klupice( sa nacrtanim lišćem, naravno). Otišli smo pokraj jezera. ''I?'' upitao me ''Kako ti se svidjelo?'' ''Super,'' odvratila sam, ''Bend je bio dobar!'' ''Aha. Samo je malo muzika preglasna.'' rekao je. ''Istina, još mi zuji u ušima,'' nasmijala sam se. Pričali smo o balu. Komentirali smo profesore. ''A tek prof. McGonagall,'' rekao je Eddie ''Nikada nisam mislio da će se ona napiti i reći Hagridu da ga voli!'' ''A prof Snape. Taj nikad ne izlazi iz crnog, a sada ima ružičaste čarape! I toliko se napio da nezna za sebe!'' nasmijala sam se. Pogledala sam prema jezeru. Bilo je ravno i crno. Pokraj mene je proletjela vila. Bila je tako mala da sam ju jedva vidjela. Obletjela mi je glavu i stala ispred očiju. Gledala me i pucnula prstima. Vidjela sam sitnu svjetlucavu prašinu, kako pada na mene. Okrenula sam se natrag prema Eddiju i, prije nego što sam se mogla snaći, privukao me k sebi i poljubio...


- 22:19 - Lumos...(74) - Pergament... - #

19.09.2007., srijeda

Nakon napada...

*Oprostite što ovako brzo pišem post, ali imam ga napisanog, pa sam jedva čekala da ga objavim!*


Probudila sam se. Sve oko mene je bilo bijelo. Ne, nisam bila u bolničkom krilu. I nije bilo bijelo. Odjednom se sva bjelina pretvorila u mrak. Ležala sam na podu u hodniku. Vidjela sam kako neka osoba u kapuljači hoda prema meni. ''Dosta je bilo, Martha!'' bijesno je rekla. ''M-molim?'' ništa mi nije bilo jasno. ''Ja sam Samantha. Tko je Martha. A tko si ti?'' nizala sam pitanja. ''Gledaj, Martha, možda si pobjegla jednom ali nećeš i drugi put.'' Vidjela sam da je to neki dečko od kojih 18 ili 19 godina. ''Voldemort mi je rekao da dođem po tebe. Nemožeš pobjeći gospodaru tame, Martha. NEMOŽEŠ!'' Urlao je na mene. ''JA NISAM MARTHA!!!'' zašutio je. nisam znala otkud mi snaga da se derem. ''Ja sam Samantha. Ja sam Sama...'' opet mi se počelo mračiti pred očima. Začula sam tiho 'oh'. Čini se da je shvatio da je ulovio pogrešnu osobu. Da bar da ode. Da bar da me netko nađe. Pomozite mi, mislila sam. Zar me nitko nije čuo dok sam se derala? Oči su mi se zatvorile. ''Samantha?!?!'' netko se derao. Boljela me glava od buke. Svi su se počeli derati. Nisam ništa razumjela, dok jedna djevojka nije uzviknula ''Svi u svoje spavaonice. POŽURITE! Odmah! Ne izlazite dok vaši predstavnici ne dođu po vas!'' Svi su trčali i vikali. Zar me nitko ne vidi? Pomozite mi! Pomozite! Netko me podignuo u naručje. Tko je to? Htjela sam pitati. Nisam mogla. ''Sve će biti u redu,'' netko mi je šapnuo na uho. ''Izdrži još malo, molim te!'' glas je zvučao očajno. ''Drži se, sve će biti u redu!'' Prepoznala sam taj glas. Smješak mi je prešao licem prije nego što sam opet izgubila svijest.

*****

''Ali toliko ozljeđenih, prof. Dumbledore!'' ''Znam, madamme. Ali, koliko vidim svi su uglavnom uredu.'' ''Pa, ne baš. Gospođica Rose i gospođica Dumbledore su u dosta teškom stanju.'' ''Bit će one dobro. Pobrinite se za njih. Ja moram ići. Doviđenja!'' čini se da je Dumbledore otišao. Otvorila sam oči. Soba je bila zamračena. Pokraj mene je ležala Samuele. Bez svijesti. Nikog više nije bilo u našoj sobi, ali čini se da je druga soba bila puna jer su se čuli glasovi i smijeh. Madame Pomfrey je vidjela da sam se probudila. Dala mi je neki lijek koji je imao odvratan okus. ''Ako biste željeli, ako vam nije problem, pustila bih gospođice Evans, gospođicu Cavalier i gospodina Heyesa unutra. ''Naravno,'' uzviknula sam. ''Ali nesmijete vikati ili se na bilo koji način naprezati. Evo vam komadić čokolade.'' pojela sam čokoladu, a ona je otišla do vrata i uzviknula ''Uđite!''. Prvo je ušla Ella, koja je dotrčala i zagrlila me. Lice joj je bilo crveno. ''Sam, dobro si? Tako smo se brinuli! Mislili smo da si... da si...'' zajecala je i sjela pokraj mene. ''Dobro sam,'' tiho sam rekla. ''Nemože se mene ubiti na tako lak način!'' nasmiješila sam joj se. Iza nje su provirile Kim i Ramona. ''Tako mi je drago što si dobro!'' rekla je Ramona,'' ''Htjele smo te prije posjetiti, ali nismo imale dopuštenje,'' nastavila je Kim. ''Što se dogodilo?'' upitala sam. ''Pa, onaj koji te pogodio Sectumsemprom je bio smrtonoša. Tražio je neku Marthu i zamijenio te s njom. Kad je vidio da je pogriješio, pobjegao je.'' Ella je započela. Ramona se nadovezala ''Ali Dumbledore ga je vidio i pokušao zaustaviti. Onda je ovaj pozvao smrtonoše i nastala je panika.'' ''Bilo je užasno,'' tiho je rekla Kim ''Svi su trčali i vrištali.'' Mi smo otišle u spavaonicu, misleći da si ti tamo. Kad te nije bilo, uplašile smo se. Glavni prefekt nas nije htjeo pustiti iz spavaonice i nismo te mogli potražiti.'' Ella je preuzela: ''Onda je u društvenu došao Eddie. Išao je smiriti Ramonu, jer je ona plakala. Onda je pitao gdje si ti. Kad smo rekle da nisi došla i da si vjerojatno još vani na hodniku, otišao je do portreta.'' ''Uu! Da si to vidjela!'' rekla je Ramona i nastavila:'' Glavni prefekt mu je rekao da nema dopuštenje izaći iz društvene. Eddie mu je rekao da ako ne izađe, da će mu jedna prijateljica možda umrijeti. Onda je prefekt rekao da to nije njegova stvar. A Eddie Je na njega bacio čaroliju sputavanja i izjurio van. Vratio se za nekoliko minuta s tobom.'' ''A onda,'' Kim je rekla ''smo ti mi nekako zaustavili krvarenje dok nije došla prof.McGonagall i dovela te tu.'' završila je Kim. ''Aha,'' polako sam izgovorila. ''A gdje je sad Eddie?'' upitala sam. ''Na satu travarstva,'' rekla je Ella. Jel ti možeš vjerovati da nisu prekinuli nastavu nakon toga? Užas!'' ''Ali i vi sad imate travarstvo,'' rekla sam. ''Ali mi smo puštene jer smo ti najbolje prijateljice.'' Rekla je Ramona: '' Kad je Eddie inzistirao da i njega puste, Sproutica mu je rekla da je se ne tiče koliko cura ima i da je se ne tiče što ste zajedno, ali da nema dopuštenje da ode sa sata.'' ''DOSTA JE BILO!'' došla je madamme Pomfrey. ''Ona se mora odmoriti. SVI VAN, SMJESTA!!'' Cure su me pozdravile i otišle van. Samuele se još nije probudila. Dobila sam lijek i zaspala sam.

*****

Probudila sam se usred noći. Nisam odmah otvorila oči, nego sam razmišljala. Okrenula sam se na desnu stranu i prostrijelila me oštra bol u nozi. ''Au,'' zajauknula sam. Odjednom, vidjela sam da netko sjedi pored mene. Naglo sam se odmaknula. Htjela sam pobjeći iz kreveta. ''Pssst! To sam ja,'' prošaputao je. ''Jesi ti normalan? Srce mi je stalo!'' ''Bešumato'' promrmljao je. ''Jesi dobro?'' upitao me. ''Da, uglavnom jesam. Spasio si mi život.'' rekla sam. To nije bilo pitanje. On je to shvatio. Gledao me kao da pokušava vidjeti dali sam zaista dobro. ''Dobro sam, Eddie!'' to sam rekla povišenim tonom. ''Ok, ok,''branio se ''Oprosti, nisam htjela vikati. Samo, dosta mi je ležanja u bolnici bez posjeta. Nitko nemože ostati više od deset minuta.'' ''Znam.'' ''A kako si ti ušao?'' upitala sam. ''Ja treniram metloboj, sjećaš se?'' nasmiješio se. Automatski sam pogledala prema prozoru. Tamo je bila vatrena munja, naslonjena na prozor. ''Ti nisi normalan,'' nasmijala sam se. ''Mogu ti nešto reći?'' Upitao me. ''Naravno,'' odvratila sam. ''Znaš, kad sam te spasio... Kad si bila na podu... Ja sam... Mislim, nemoj sad misliti da sam... Ma... Ustvari... Ništa, ništa zaboravi,'' gledao je u pod. ''Eddie?'' Pogledao me kao da se ispričava. 'Ništa, nije bitno,'' rekao je. ''Naravno da je!'' uzviknula sam. ''Molim te reci mi!'' umiljato sam rekla. ''Please!'' nagovarala sam ga. ''Ne, zaboravi.'' ''Pa nemogu sad zaboraviti! Reci mi molim te,'' nagovarala sam ga, ali nije popustio. ''Moram ići, uskoro će se madamme Pomfrey probuditi. Ako me zatekne tu, u kazni sam sljedećih mjesec dana,'' otišao je do prozora. Sjeo je na metlu i izašao van. Prije nego što je otišao, pogledao me. ''Sam?'' Sam? Otkad on mene zove Sam? ''Da,'' upitala sam ga. ''Oprosti,'' rekao je to i otišao. Znala sam za šta se ispričava. Kvragu, zašto nije rekao! NIJE FER!

*****

Oporavila sam se naokon nekoliko dana. Već sam mogla pohađati satove. Imala sam skrb za magična stvorenja. Hagrid je doveo jednoroga. Bio je predivan. No, nešto me brinulo. Eddija nije cijeli dan bilo na nastavi. Kad sam išla na ručak u dvorac, ispod jednog drvete, pokraj jezera, sam ga ugledala. Otišla sam tiho do njega. Sjela sam. Nisam ništa rekla. Šutili smo. ''Nisam danas bio raspoložen za nastavu,'' odgovorio je na moje neizrečeno pitanje. Kimnula sam glavom. ''Jel znaš da će se za dva tjedna u Hogwartsu održati bal?'' upitao me. ''Ne,'' bila sam začuđena. ''Aha, jesenski bal. Pa sam te htio pitati dali bi išla samnom. Mislim, kao prijatelji.'' Rekao je kao da se boji moje reakcije. Ostala sam u šoku, jer kako sam cure uvjeravala da nema ništa između mene i njega, tako sam i sebe uvjerila, iako mi se jako sviđao. Kad je vidio moj izraz lica, pogrešno je protumačio. ''Nisam ni mislio da bi TI (tu riječ je naglasio) išla samn...'' ''Naravno da da'' brzo sam ga prekinula. Možda čak prebrzo. Izgledao je iskreno zadovoljan. ''Stvarno?'' upitao je. ''Da,'' rekla sam. ''Ali, mislim, kao prijatelji? Nije da nebi... To jest...'' ''Sad mi je sve jasno,'' nasmijala sam se ''Ajmo na ručak.''. Krenuli smo prema velikoj dvorani. Kad smo uši zajedno, Ella mi ništa nije rekla, samo me pogledala onim pogledom: Nemoj me ni uvjeravati da nema ničega između vas! ''Ella, nemoj me tako gledati. Samo idemo zajedno na bal,'' rekla sam ''ŠTO IDETE?!?!!'' zavrištala je. Sve su se glave u dvorani okrenule prema njoj. ''Ella, smiri se,'' Ramona i Kim su me gledale raširenih očiju, ''Htjela bih da to ostane kakva - takva tajna. Nimalo mi ne pomažeš. Ali idemo kao prijatelji.'' ''Ali kad te pitao?'' Nije se dala Ella.''Pričat ću ti poslije,'' umorno sam rekla i počela jesti. Iako idemo kao prijatelji, bila sam presretna što idem na bal s Eddijem. S EDDIJEM!!! A ja sam mislila da će mi u Hogwartsu biti loše! Dok sam se vraćala natrag u društvenu, ispred nje sam srela Samuele. ''Bok! Jesi dobro?'' upitala sam ju. ''Jesam, a ti?'' ''Aha. Brzo sam se oporavila.'' odgovorila sam. ''E, da, znam da sad nije baš pravi trenutak, ali za dva tjedna će se održati bal.'' ''Hvala što si mi rekla,'' nasmiješila mi se. Otišla sam u društvenu i još malo čitala knjigu.

Sam
- 11:32 - Lumos...(61) - Pergament... - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

2007 Studeni (5)
2007 Listopad (3)
2007 Rujan (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Design: designs by: gia

JA:

LIKOVI:

OSTALO: